Graviranje je predivan umjetnički posao. Tko voli tako nešto, jasno. U mom dugogodišnjem radu (preko 35 godina graviranja ... heh, koliko li je to slova, brojki, cvjetova, ukrasa ...), nailazio sam na razne želje, naročito kad su to bile želje dizajnera ili arhitekata.

Radeći strogo prema zadanim mjerama, dužinama i visinama, debljinama slova ili bilo kakvih znakova, često sam nailazio na nerazumijevanje ljudi za moj rad. Teško, ili skoro nikako, su shvaćali da taj rad zahtijeva vrijeme i koncentraciju.

Mnogo ljudi misli da je ugravirati jedno ime posao od 1-2 minute. Da, da, to može biti posao od 1-2 minute, ali ako pišete olovkom po papiru, ali izraditi jednu običnu pločicu na kojoj se treba ugravirati samo jedno ime ... e, to ipak zahtijeva izvjesno vrijeme i trud.

Vrijeme je potrebno da izrežete pločicu na željenu dimenziju. Opet to ovisi o materijalu od kojeg želite da pločica bude. Ako je u pitanju mesing ili inox (krom), onda tu treba malo više vremena, jer su to tvrdi materijali i teže se kidaju. Ako se radi o plastici, onda to ide brže.

Zatim, potrebno je obraditi rubove da budu glatki, kako se ne biste porezali na oštrim rubovima. Naročito kad su u pitanju metalni materijali (mesing, inox), a čak i plastika zna biti opasna, jer je, kad je neobrađena, puna malih sitnih, oštrih mrvica koje se znaju zavući ispod nokta ili zabosti u prst.

Kada je to sve gotovo, na red dolazi graviranje. U graverski stroj (pantograf) se umeću potrebna slova po kojima će se na drugoj strani, gdje se nalazi pločica, ispisivati ta ista slova. I kada je sve to gotovo, slova se trebaju obojati u boju koju je kupac zaželio (ako je zaželio) i pričekati da se osuši. Na kraju, na poleđini te pločice lijepi se dvostrano ljepljiva traka i ... proizvod je spreman za isporuku!  

Kao što vidite, ipak nije dovoljno samo 1-2 minute vremena da se dobije pločica sa imenom. Treba malo više, ali nama, iskusnim graverima, to ide dosta brzo.

Ovako izgleda naša radionica u kojima stvaramo naša mala djela

Graviranje je tehnički postupak urezivanja ili jetkanja dizajna (linija, ukrasa, znakova, likova) u tvrdu, obično ravnu površinu pravljenjem brazda u njoj. Rezultat graviranja može biti sam dekorirani predmet ako se gravira srebro, zlato, čelik ili staklo, ili može omogućiti izradu dubokotiskarskih (tal. intaglio) ploča od bakra ili drugog metala za tiskanje slika na papiru kao tisaka ili ilustracija. Otisak urezanih slika naziva se gravura ili gravira.

Graviranje je kroz povijest bilo važna metoda stvaranja slika na papiru, kako u umjetničkom tiskarstvu tako i za komercijalne reprodukcije i ilustracije u knjigama i časopisima. Dugo je vremena bilo zamijenjeno fotografijom u komercijalnim primjenama te je, djelomice zbog težine učenja tehnike, mnogo manje uobičajeno u tiskarstvu gdje je većinom zamijenjeno jetkanjem i drugim tehnikama.

Tradicionalno graviranje rezbarskim dlijetom (dubačem ili štiklom) ili uporabom strojeva nastavili su koristiti zlatari, staklarski graveri, oružari i drugi, dok modernije industrijske tehnike poput fotograviranja, laserskog i kompjuterskog graviranja, te graviranja uz pomoć pantografa) imaju mnoge važne primjene.

Pantograf - stroj za ručno graviranje

Ručno graviranje

Svaki graver je poseban i koristi se za određenu svrhu. Primjerice, postoje kružni graveri koji rade kružne rezove, te kutni graveri koji rade pravokutne rezove. 

Ručno graviranje se koristi za personalizaciju ili ukrašavanje dragulja, oružja, trofeja, noževa, natpisnih ploča i ostalih stvari napravljenih od finih metala. Boje korištene u masovnoj proizvodnji kalupnih dijelova ponekad se ručno graviraju radi dodavanja specijalnih istaknuća ili određene informacije kao što su brojevi dijelova.

Tu je i umjetničko graviranje, koje se odnosi na graviranje određenih šara, vinjeta ... sve to se može raditi na raznim predmetima kao što su čaše, pehari, natpisne ploče koje idu uz neke poklone i sl.

Uporaba graviranja za urezivanje dekorativnih scena ili figura na stakleno posuđe pojavilo se tek u ranom prvom stoljeću poslije Krista, a nastavilo se sve do četvrtog stoljeća nove ere u gradskim centrima poput Kölna i Rima, te je iščezlo negdje u petom stoljeću. Dekoracija se u početku temeljila na grčkoj mitologiji, prije nego su scene lova i cirkusa postale popularne, kao i na slikama iscrtanima iz Starog i Novog zavjeta. Čini se da se koristilo za oponašanje izgleda posuđa od plemenitih metala iz istog razdoblja uključujući primjenu zlatnih listića, a vjerojatno je urezivano golom rukom ili pomoću štapića. 

Dubači ili štikle - alati za ručno graviranje

Danas se graviranje najčešće koristi za izradu raznih natpisa (firmi, signalizacije u hotelima, apartmanima), individualnih posveta na raznim predmetima za poklone (čaše, stakleni predmeti, ogledala, plastični predmeti i sl.)

Ova kratka povijest graviranja je tu da se vi, dragi moji čitaoci, ukratko upoznate sa poviješću te izuzetne umjetničke djelatnosti, koja je danas, zbog jake industrijalizacije, potpuno zanemarena i zaboravljena.

Ljudi često ne razmišljaju kako bi bilo lijepo neki predmet učiniti posebnim, vječnim, uz pomoć gravure. Pokloniti mladencima neke predivne čaše, staklene posude, vaze sa njihovim inicijalima, ili nekim prigodnim natpisom, zaista može biti izuzetno poseban poklon. A mi, u firmi Gravure, uživamo u takvim djelima ... uživamo kada iz naše radionice izađe neka prekrasna čaša sa monogramom, ili neka divna vaza sa prelijepim cvijetom ili porukom.

Gravure, Split

Facebook